Dobro došli na stranice Ministarstva spoljnih poslova SR Nemačke
Remembrance. Understanding. Future: Sjećanje, razumijevanje i odgovornost za budućnost
Autorski tekst Nikole Blagojevića i Lore Košanin
„Pomirenje ne znači zaboravljanje prošlosti, već odbijanje da joj dopustimo da nam diktira budućnost.“
Učešće na međunarodnom projektu „Remembrance. Understanding. Future“, održanom od 14. do 21. oktobra 2026. godine u Vroclavu, Kržovi i Gerlicu, pružilo nam je priliku da kroz istoriju, razgovore i susrete sa ljudima različitih iskustava promišljamo o značaju kulture sjećanja, pomirenja i zajedničke evropske budućnosti.
Najsnažniji utisak na mene ostavila je posjeta nekadašnjem koncentracionom logoru Gross-Rosen. Suočavanje sa mjestom na kojem su hiljade ljudi izgubile živote ostavlja osjećaj tuge, šoka i nevjerice. Istorija tada prestaje da bude samo skup činjenica i datuma – ona postaje stvarna i duboko ljudska. Posebno potresno bilo je razmišljati o tome kako je čovjek u stanju drugom čovjeku oduzeti dostojanstvo, slobodu i pravo na život.
Dolazeći sa prostora bivše Jugoslavije, ovu posjetu nisam mogao posmatrati odvojeno od iskustava našeg regiona. Razmišljao sam o ratovima devedesetih, njihovim posljedicama i činjenici da se društva i danas suočavaju sa naslijeđenim podjelama. Iako se istorijski konteksti razlikuju, iskustvo Njemačke i Poljske pokazuje koliko su suočavanje sa prošlošću, priznavanje odgovornosti i međusobno povjerenje važni za izgradnju trajnog mira.
Upravo u tome vidim jednu od najvažnijih pouka ovog projekta: pomirenje ne znači zaboraviti žrtve niti relativizovati istorijske događaje, već pronaći snagu da se iz prošlosti uči i da se budućnost gradi na drugačijim temeljima. Smatram da je ta poruka posebno važna za prostor bivše Jugoslavije i nove generacije koje treba da naslijede kulturu dijaloga, a ne podjela.
Kao student germanistike i budući nastavnik njemačkog jezika, dodatno sam osvijestio značaj obrazovanja u ovom procesu. Učenje jezika nije samo usvajanje gramatičkih pravila i vokabulara, već i upoznavanje istorije, kulture i vrijednosti drugih društava. Obrazovanje zato vidim kao jedan od najvažnijih načina za razvijanje empatije, kritičkog mišljenja i međukulturnog razumijevanja. (Nikola Blagojević)
Učešće na projektu „Remembrance, Understanding, Future“ za mene je predstavljalo više od upoznavanja sa istorijom i procesom nemačko-poljskog pomirenja. Kao neko ko dolazi sa prostora bivše Jugoslavije, regiona čija je prošlost i dalje obeležena ratovima, stradanjima i nerešenim pitanjima, ovu temu sam doživela i kroz istoriju sopstvenog društva.
Posebno mi je privuklo pažnju i podstaklo na razmišljanje pitanje kako se odnos prema prošlosti oblikuje u različitim društvima i koliko je važno da se istorijski događaji ne posmatraju samo kroz već postojeće narative, nego i kroz iskustva žrtava, odgovornost i univerzalne vrednosti ljudskih prava. Posete istorijskim mestima i razgovori tokom projekta su nam prikazali da kultura sećanja ne sme da bude sredstvo produbljivanja podela, već prostor za razumevanje, empatiju i preuzimanje odgovornosti.
Posebnu povezanost osetila sam prilikom upoznavanja sa istorijom Pokreta solidarnosti (Solidarność) u Poljskoj. U njegovim vrednostima, građanskoj solidarnosti i zajedničkoj borbi za društvene promene prepoznala sam paralele građanskim angažmanom kojima danas svedočimo u Srbiji. U oba slučaja, bez obzira na istorijski ili politički kontekst, prepoznajemo borbu za dostojanstvo, slobodu, odgovornost institucija i pravednije društvo. Iako su okolnosti i ciljevi različiti, verujem da postoji zajednička srž u potrebi ljudi da se udruže, prepoznaju svoju društvenu odgovornost i pokažu da promene nisu isključivo u rukama institucija.
Jedna od važnijih stvari koje nosim sa ovog projekta jeste svest o ulozi mladih u procesima pomirenja. Često se govori o tome da su mladi budućnost, ali ne možemo govoriti o zajedničkoj budućnosti ukoliko mlade generacije nemaju priliku da kritički preispituju prošlost, razgovaraju o teškim temama i grade međusobno poverenje. Naš zadatak nije da nasledimo podele i narative prethodnih generacija, već da imamo dovoljno hrabrosti da ih preispitamo.
Kao neko ko se kroz svoj akademski i aktivistički angažman bavi pitanjima izgradnje mira, pomirenja i suočavanja sa prošlošću, ovaj projekat je potvrdio moje uverenje da pomirenje nije jednokratan događaj niti proces koji se može ostvariti isključivo političkim dogovorima. Zahteva kontinuiran rad, dijalog, priznavanje svih žrtava i spremnost društava da se suoče i sa onim delovima svoje prošlosti koji su često neprijatni ili nepoželjni.
Iz ovog iskustva nosim uverenje da sećanje samo po sebi nije dovoljno, veoma je važno i šta iz njega učimo i kakve vrednosti odlučujemo da prenesemo budućim generacijama. Upravo zato verujem da mladi treba da budu aktivni učesnici, a ne samo posmatrači procesa izgradnje mira. (Lora Košanin)
Zajednička poruka
Projekat nas je podsjetio da kultura sjećanja nije okrenuta isključivo prošlosti. Njena suštinska vrijednost jeste u tome što nam pomaže da bolje razumijemo sadašnjost i odgovornije oblikujemo budućnost. Njemačko-poljsko iskustvo pokazuje da put ka pomirenju, uprkos svim teškoćama, postoji.
Iz Vroclava, Kržove i Gerlica ne nosimo samo nova poznanstva i uspomene, već i važnu poruku: budućnost ne treba da bude određena podjelama iz prošlosti, već našom spremnošću da iz nje učimo. Sjećanje je prvi korak, razumijevanje je put, a zajednička budućnost cilj.